Završilo ljetovanje djece u Selcu

Ovoljetne vrućine odlično su podnijeli mališani slabijeg socijalnog i imovnog statusa, koje je naše Gradsko društvo proteklog tjedna odveo u Selce, u tamošnji kamp Crvenog križa Zaprešića, gdje su ljetovali punih 7 dana. Svih su se jučer poslijepodne sretni, preplanuli, odmoreni, puni novih prijateljstava, doživljaja i saznanja vratili svojim kućama.

3 (1024 x 575)

4 (1024 x 575)

6 (1024 x 768)

Što im se najviše svidjelo ove godine u Selcu rekle su nam osmašica Emira iz svetonedeljske škole i Helena, koja je završila četvrti razred u “bogumilcu”:
Emira: Četvrti put sam ovdje, a najviše mi se sviđa to što se svi prema nama lijepo ponašaju i uvijek nam ugađaju. Svake godine ovdje upoznam puno nove djece i s mnogima ostanem u kontaktu
Helena: Meni se najviše sviđa spavanje jer volim spavat, a i kupanje.

5 (1024 x 575)

7 (1024 x 575)

Djevojčice najbolje znaju i kako izgleda jedan dan u Selcu, pa uglas kažu: Rano se budimo, počistimo kućice da bismo u ocjenjivanju urednosti zaradile sunce, a ne oblak. Nakon toga imamo jutarnju tjelovježbu, pa doručkujemo, a zatim slijedi odlazak na plažu i kupanje. Vraćamo se u kamp za ručak, a nakon ručka slobodno vrijeme provodimo u raznim zabavnim aktivnostima, društvenim i sportskim igrama i na razne druge načine. Nakon tog poslijepodnevnog odmora spremimo se ponovno za plažu. Vraćamo se na večeru, a nakon večere uvijek je nešto novo, jučer je to bio izbor za miss, imali smo šiz friz, ples i svašta slično.

8 (1024 x 575)

11 (1024 x 575)

Emiri i Heleni pridružili su se u razgovoru s nama i “četvrtaš” Patrik iz škole Bogumila Tonija te budući srednjoškolac Filip iz Stupnika, koji je dosad išao u školu u Lučkom. Filip je ove godine po prvi put bio u Selcu, pa su njegova zapažanja posebno zanimljiva: Mislio sam da ćemo ovdje više izlazit van, a dosad smo išli samo jedanput, očekivao sam neki hotel kao u Dugoj Uvali, a ne male kućice kao kampice, ali mi se sviđa, posebno na gradskoj plaži gdje možemo skakat u more.

9 (1024 x 575)

10 (1024 x 575)

Patriku je ovo drugi boravak u Kampu zaprešićkog Crvenog križa, pa ga je usporedio s lanjskim i rekao kako je ove godine više međusobnog druženja u kampu, više igara i zabave. Dečkim je, naravno, nogomet broj 1 među sportovima koji im se nude na asfaltnom rukometnom igralištu, a Filipu je i natjecanje u plivanju jednako primamljivo.
Boravak za svih 30-ero, uz stručni pedagoški i sportski nadzor i animaciju, bio je, dakle, ispunjen od jutra do večeri, a polovica od njih, koji su u Selce stigli kao neplivači, tamo je i proplivala, zahvaljujući ponovno profesorici kineziologije Diani Trčak Regović koja na tome, s 99-postotnim učinkom, ustrajno radi već 10-ak godina, ove godine uz pomoć dvojice studenata, Bojana i Mateja.

12 (1024 x 575)

20 (1024 x 575)

22 (1024 x 575)

Jedna od voditeljica skupine u kampu bila je pedagoginja u Osnovnoj školi Sveta Nedelja Milena Ćuk. -Ovdje su se okupila djeca iz različitih mjesta, odnosno škola, nisu se svi odmah prilagodili novoj sredini i na tome smo puno radili, razgovarali s njima, mnogima od njih ovo je bio i prvi boravak na moru uopće, a imali smo i dosta (pre)brižnih roditelja, koji su pomalo i strahovali kako će se njihova djeca prilagoditi novoj situaciji, no, na kraju je manje-više, sve bilo u najboljem redu – rekla nam je Milena Ćuk.

13 (1024 x 575)

14 (1024 x 575)

Djeca su imala puno aktivnosti u Selcu, ali i dosta slobodnog vremena u kojemu su mogli odabrati onu aktivnost koja im se najviše sviđa ili se jednostavno družiti sa svojim vršnjacima ne bi li se bolje upoznali – ističu sve tri voditeljice, Milena Ćuk, Helena Botić i Kristina Kirschenheuter. S pedagoškog stajališta, Milena Ćuk je posebno naglasila da je socijalizaciji djece naročito pomogao i zajednički izlet u špilju Biserujku na otoku Krku.

15 (1024 x 575)

17 (1024 x 575)

16 (1024 x 575)

Nimalo nevežna nije ni prehrana u Kampu Crvenog križa u Selcu o kojoj se, već generacijama, sa svojom kulinarskom ekipom skrbi Radmila Popović, koja kaže: Djeca su najteža i najzahtjevnija populacija što se tiče prehrane, a razmišljanja i očekivanja su im različita. Nastojimo im maksimalno ugoditi i na kraju iz Selca uglavnom odu zadovoljna i sretna. Ukoliko nešto ne jedu, nadomjestimo im to nekim drugim obrokom, a na jelovnicima su voće, pudinzi, jogurti, a Lino lada i Čokolino na prvom mjestu. -Za ručak je najteže svima ugoditi jer skoro nitko ne voli zeleno – ističe Radimila Popović, pa se domišljamo kako im servirati različito povrće. Glavna prehrana su im pomfrit i hrenovke i to bi mogli stalno jesti, ali jelovnici moraju biti različiti – naglašava glavna kuharica Radmila dodajući da je među obroke uvrštena i pizza, koju također djeca jako vole.

18 (1024 x 575)

19 (1024 x 575)

Boravak djece u Selcu preko Gradskog društva Crvenog križa omogućili su gradovi Samobor i Sveta Nedelja i Općina Stupnik – ističe naša ravnateljica Barbara Kos i dodaje: Ove smo godine stupničku djecu po prvi put uključili u boravak u Selcu što nam je posebno drago. Aktivnosti su uglavnom ostale iste, a bitno nam je da djeca ovdje dobiju i spoznaje o ulozi Crvenog križa u društvu, nauče koja su njegova osnovna načela rada i postanu dio naše velike zajednice, naš novi pomladak i budući volonteri.

21 (1024 x 575)

Samoborsku skupinu djece posebno je pohvalila i članica Nadzornog odbora zaprešićkog Crvenog križa Dubravka Kablar istaknuvši samoinicijativu i entuzijazam voditeljica u osmišljavanju aktivnosti za djecu. Dubravka Kablar naglašava da će se u Kampu Crvenog križa ubuduće, a s obzirom na suvremena kretanja u društvu, više pozornosti pridati dodatnoj edukaciji voditelja kampa te naglašava važnost ovakve institucije u instituciji, pa kaže: Ovaj kamp posluje već duži niz godina, vrlo uspješno, a našim zalaganjem i volonterskim radom iznimno velik broj djece iz socijalno ugroženih obitelji boravi u ovom kampu što nas još više motivira da radimo na prikupljanju donacija i pronalaženju sponzora ne bismo li osvijestili pojedince u pogledu važnosti postojanja i djelovanja jednog ovakvog kampa u našem društvu. -Da nema ovog kampa i ljudi koji u njemu zdušno rade svoj posao koji vole, puno bi bilo djece koja u svom životu dugi niz godina ne bi vidjela more – zaključila je Dubravka Kablar.